Sjećanje na našeg Ahmeta

Na današnji dan želimo se prisjetiti našeg dragog kolege i rođaka, Ahmeta, koji je rođen 14. maja 1955. godine. Njegov život bio je ispunjen radom, jednostavnošću i iskrenom dobrotom koju je širio svuda oko sebe.

Ahmet je veliki dio života proveo radeći u kolektivu u kojem je svojim marljivim rukama i osmijehom ostavljao trag. Bio je onaj koji je uvijek prvi stizao na posao, koji nije štedio ni snagu ni vrijeme kada je trebalo pomoći drugima. Njegovi savjeti, rečenice izgovorene bez velikih riječi, ali sa puno smisla, i danas odzvanjaju u našim mislima.

Kolege ga pamte kao čovjeka od povjerenja — onog kome se moglo reći i najteže, i najlakše. Njegova skromnost bila je njegova najveća snaga. Nikada nije tražio priznanje, a zaslužio ga je na svakom koraku. Njegov odlazak na ahiret nedavno nas je sve pogodio, ali ostavio nam je i zadatak: da čuvamo sjećanje na njega, i da budemo ljudi onako kako je i on bio.

Rođaci ga se sjećaju kao oslonca porodice, nekoga ko je znao donijeti mir u kuću i toplinu u srca. Njegov život je bio primjer kako jednostavan čovjek može ostaviti dubok trag u ljudima.

Zahvaljujemo ti, Ahmete, za sve trenutke, za svaku lekciju i svako sjećanje koje si nam darovao. Tvoj osmijeh, tvoja vedrina i tvoja ljudskost ostaće sa nama dok smo živi.

Rahmet ti duši, dragi naš Ahmete.